HIROMANTIJA

Umjetnost čitanja iz dlana

„Hiromantija datira iz 2000g.pr.Kr.. sustav za interpretaciju linija, na ruci naziva se drevnim imenom „sarmudrik shastri“, prvim zapisima iz Indije. Slični tekstovi o čitanju iz dlana, pronalazimo u vedskim tekstovima – temeljima hinduističke religije, no pronalazimo ih i u Bibliji…Čitanje iz dlana u današnjem vremenu rašireno je diljem svijeta a tumačenje je povezano sa karakterom ljudskog ponašanja te dijagnosticiranjem raznih bolesti.“

Većina skeptika će odbaciti cijelu osnovu hiromantije, iako će im biti itekako prikazani čvrsti dokazi. Nevjernici, koji su tako i rođeni, ionako ne prihvaćaju ništa osim konkretnih činjenica. Religiozni ljudi, hiromantiju tumače kao totalnu besmislicu, jer skup „znakova“ prema njihovom viđenju je ionako predodređena sudbina, koja isključuje slobodan izbor, da se nešto dobro ili pogrešno napravi, da se poboljša, pa čak i iskupljenje ne dolazi u obzir. Osim toga, hiromantiju tumače kao jedino sredstvo koje karakterno prikazuje koliko je jaka ili slaba strast u pojedincu.
Hiromantija ne stvara niti žudnju a niti strast, ona ih samo simbolizira. U globalu, svi smo mi okruženi svakodnevnim različitim utjecajima, neovisno bili dobri ili loši.
Pogrešan stav proizlazi iz samog čovjeka koje prihvaća loš utjecaj na njegovu osobnost. U konačnici, kompletno, naš život je ionako isprepleten raznim događajima i takvog ga trebamo prihvatiti. Hiromanti, svakako imaju promjenjive razine opažanja i razumijevanja. Mogu imati snažan utjecaj na ljude, a isto tako ne smiju zaboraviti da imaju i veliku odgovornost prema njima samima. Tumačenje znakova, hiromanti smiju koristiti samo do te mjere vlastitog nivoa razumijevanja.

Hiromantija treba biti uživanje a ne bezumno laprdanje i suhoparno „čitanje“ znakova – simbola. Gatanje nikada nije bilo, a niti neće biti u skladu sa hiromantijom.
Čitanje iz dlana, prije nekoliko tisuća godina donijeli su iz Indije u Kinu budistički redovnici koji je i dan danas primjenjuju i to najviše vezano uz kinesku medicinu.
Općenito, naše ruke i dlanovi govore nam o našim crtama karaktera, te općem stanju cijelog organizma. Lijeva ruka i linije, označavaju sve s čime smo rođeni (određene predispozicije prema raznim bolestima) razno – razne situacije koje će nam se događati kroz život, dijelovi naše karme, dok desna ruka prikazuje način na koji živimo vlastiti život, svoje talente. Linije dlanova nisu najvažnije, bitne su i oblici šake, dužina prstiju, pa mogu još i reći i boja kože (crvena i blijeda boja kože te ružičasta). I na kraju krajeva, sve ovisi o našim vlastitim potrebama spoznaja i potreba čitanja iz dlana te same karme.

Naš život, svodi se na mnoštvo svakodnevnih događanja, situacija koje nisu fiksne – nego samo tako izgledaju, a ljudi su statični u svojoj nutrini i s tim na van pokazuju kako se za njih ništa ne mijenja, a to je pogrešan stav.

INTERESANTNE OKULTISTKINJE

Okultizam – vjerovanje u postojanje nadsjetilne stvarnosti, tajanstvenih sila u prirodi i čovjeku, koje se mogu dosegnuti okultnim znanostima i s njima povezanim tehnikama. Tajnim ili tajanstvenim naučavanjima i praksom dozivaju se sile koje ne priznaju ni znanost ni religija, a za obavljanje takve prakse potrebna je inicijacija. Različita su područja takvih vjerovanja i djelatnosti, a uglavnom su povezana s određenim znanostima. Tako okultizmu pripadaju: alkemija, tobožnja kemija zasnovana na pretpostavci o magičnim svojstvima i odnosima elemenata; astrologija, koja prema položaju zvijezda proriče sudbinu čovjeka i zbivanja u svijetu; kabala, antropozofija i teozofija, pseudofilozofska  naučavanja koja stvarnost objašnjavaju djelovanjem mitsko-fantastičnih bića i elemenata (duhova, demona, neona, emanacija itd.); hiromantija, čitanje karaktera i budućnosti iz crta na ruci; spiritizam, dozivanje duhova i komunikacija s njima preko »medija« radi doznavanja nepoznatih ili budućih događaja; magija, pokušaj utjecaja na ljude i stvari mimo normalnih uzročnih odnosa, preko simboličkih čina »čaranja«, »zaklinjanja«, »molitava« i sl.; zatim vidovitost, telepatija itd. Okultne se znanosti često povezuju s nekim manje istraženim područjima psihološke djelatnosti kao što su: sugestija, hipnoza, halucinacije i sl.

Ida Craddock – Strastvena mističarka i okultistkinja koja je izvijestila o vlastitim redovitim seksualnim susretima s anđeoskim bićima.
Craddock je bila među najvećim zagovarateljima ženskih prava i seksualnih reformi, koje su mnogim parovima poboljšale brak kroz seksualnu edukaciju te raznim savjetovanjima. Preživjela je egzil, vrlo težak rad u zatvoru, pa čak i zatvaranje u psihijatrijsku ustanovu. Unatoč navedenom bila je vrlo hrabra a samim odbacivanjem kompromitiranih stavova doveli su do njezine pobjede, čak i na samom kraju njezina života.
Dion Fortune – Jedna od osnivačica Društva unutrašnjeg svjetla , za vidovnjačke sposobnosti spoznala je još od ranog djetinjstva. Bila je poznata autorica mističnih fikcijskih i nefikcijskih tekstova koji su imali veliki utjecaj pri osnivanju Wicce (Wicca je suvremena neopoganska religija nadahnuta pretkršćanskim vjerovanjima).
Rosaleen Norton – Nortonin umjetnički talent bio je ignoriran, jer su njezini radovi temeljeni na okultizmu uz dozu seksualne prirode. No, u današnje vrijeme njezino neobično i bogato umjetničko nasljeđe itekako se počelo cijeniti. Njezin životni stil, stvaran je na boemskom načinu života. Bila je na meti autoriteta i cenzorskih odbora zbog prikazivanja poganskih božanstava. Prakticirala je seksualnu magiju te proučavala kabalu, Crowleya i ostalu ezoteriju.
Sestre Fox – Sestre Fox bile su poznate osobe pokreta spiritualizma ( vjerovanje da umrli mogu komunicirati sa živima). Sposobnost komuniciranja s duhovima provodile su putem “kuckanja”, javnim seansama te tako pridobile veliki broj sljedbenika, sve dok nisu priznale kako je “kuckanje” bila prijevara. Na kraju su odbile svaku vezu sa spiritualizmom, ali njihova obitelj oformila je spiritualističke crkve koje postoje i dan danas. Neki sljedbenici spiritualizam smatraju prethodnikom New Agea.

Pamela Colman Smith – Engleska umjetnica, jedna od ilustratorica tarot karata. Bila je član hermetičkog poretka Zlatne zore, no kasnije se odvojila i postala članica Svetog reda Zlatne zore. Sinestezija (psihološka pojava u kojoj se podražaji primaju u području jednog osjetila, a doživljavaju u području drugoga) joj je bila potvrda da može uskladiti mističnu viziju sa glazbom.
Moina Mathers – Jedna od osnivača hermetičkog poretka Zlatne zore i ogranka Alfa i Omega. Imala je odličan smisao za egiptologiju (znanost koja proučava Drevni Egipat i egipatske starine) te je osnovala i Drugi poredak Zlatne zore koji je bio povezan s magijom, astralnim putovanjima, alkemijom te proricanjem budućnosti.
Leila Waddell – Aleister Crowley nazvao ju je “grimiznom ženom” te osobnom muzom koja ga je inspirirala kao utjelovljenje univerzalne žene magičnih principa. Bila je i koautor Crowleyevih tekstova.
Jane Roberts – Praktičari New Agea i okultizma, njezino iskustvo propagirali su u vjerovanje kako individue mogu kontrolirati vlastitu realnost. Mnogi osporavatelji njezinog iskustva (kontakt sa nadnaravnom muškom osobom), tumačili su kao pogrešku izazvanu problematičnim djetinjstvom.
Helena Blavatsky –  Helena se smatra pred voditeljicom New Age pokreta, među prvim osnivačima Teozofskog društva (religijskofilozofsko naučavanje o mogućnostima intuitivne mističke spoznaje Boga; teozofija pretpostavlja povezanost svekolikog ljudskog znanja s natprirodnim silama i mogućnost da se stupi u odnos sa »zagrobnim životom«) sa fokusom na podrijetlo čovječanstva i božanskog. Unatoč tvrdnjom kako znanost i religija nisu put do istinskog prosvjetljenja, pridobila je veliki broj sljedbenika.

ČAROLIJE I VRADŽBINE

U kršćanstvu vještičji lik stvorio je legendu o strahu od nepoznatog zla, upotpunjeno zavjerama.
Temeljno uvjerenje je, osoba koja čini zlo naziva se vješticom. U drugim kulturama sama spoznaja postojanja vještica, samo se razlikuje u načelu. Iz toga svega proizlazi da sva ljudska bića posjeduju duh, ali po jačini su različiti tj. neki su slabiji a neki jači.
Stvaralačku snagu koja djeluje na ljudski život daju nam Sunce i Zemlja, pa samim time jasno nam je kako i oni imaju svoj duh. Jedino pomoću magije nadzire se duh. Upravo navedeno nam je vrlo važno zbog toga što postoje i dobri i zli duhovi kao što su vještica i vještac. Vještica ima zao duh, za razliku od Sunca i Zemlje koji pozitivno djeluju dajući nam snagu i volju za normalnim životom. Svaka jedinka za sebe može odlučiti koju će stranu odabrati tj. kojoj će se prikloniti. Vrlo rijetko se događa da osoba nije svjesna koliko je zla nanijela drugoj osobi, u više slučajeva odabrala je lošu stranu i svjesna svojih zlih namjera nije se htjela oduprijeti vlastitom zlu, prenoseći ga na druge.

Osoba koja samim svojim prisustvom nanosi zlo i nesreću, naziva se  kisirani. Npr. u islamskoj kulturi mnogobrojna obitelj smatra se dobrim što je ujedno i ponos takve obitelji, a sve što je manje ili bolesno, pa čak i sam čin smrti naziva se zlim. Svaku bolest ili nezgodu nazivaju vještičjim djelom. S druge strane u mnogim dijelovima Afrike , strah od vještice, vješca i čarobnjaka je stvaran. O tome nam govore mnogobrojni slučajevi bolesnika koji su tražili pomoć od liječnika kako bi ih izliječili od čarolija. No, liječnik nije ustanovio nikakvu bolest, a pacijent bi kroz vrlo kratko vrijeme umro. Na kraju krajeva pitam se da li je to stvarnost ili mit koji itekako ima veliki utjecaj na tamošnje stanovništvo.